Gore, u srcu planine obrasle visokom, gustom šumom, gdje sunce rijetko dopire do zemlje, počinje ova priča. Zime u ove krajeve dolaze rano, često su veoma surove i duge, smjenjuju ih kratka, blaga ljeta, koja svi stanovnici šume kao i oni koji žive na njenom rubu, čekaju s nestrpljenjem. Snijeg ovdje padne već krajem oktobra i zadrži se do početka maja, i u najgušćoj šumi, često dočeka novu zimu.
U podnožju planine, gdje je šuma rjeđa a zima nešto blaža, dodiruju se dva različita svijeta. Oni nisu različiti samo po stvorenjima koja ih nastanjuju, već i po pravilima života koja u njima vladaju. Onaj u kojem žive ljudi, otima od prirode a priroda mu uzvraća; ova borba traje dugo, niko ne zna kada je počela ni kako će se završiti. Zajedničko za oba ova svijeta su surova pravila po kojim se u njima živi i koja uvijek određuje jači. To mjesto, negostoljubivo za ljude što žive na rubu šume, jedini je dom za životinje rođene duboko u njoj. Pravila su jasna i svi ih poštuju. Onaj ko ih prekrši, ne gubi samo jednom započetu borbu, već često u toj borbi, gubi i vlastiti život. Za pojedine što su rođeni u nekom od ta dva različita svijeta, borba je izgubljena već sa njihovim rođenjem. Život ljudi i zvijeri podjednako je ispunjen patnjom i bolom.
Sva živa bića barem jednom osjete gorčinu života. Za neke je život samo teret koji oni mukom nose, a oni koji pod tim teretom pokleknu, postaju gubitnici. Odolijevaju samo oni rijetki koji vjeruju u sebe i nikad se ne predaju. Koliko je život zaista težak, najbolje mogu da osjete oni što žive na rubu dva svijeta, ne pripadajući ni jednom od njih. Odbacili su onaj stari, u kojem su rođeni, a odbačeni su od onog u kojem bi željeli da žive. Možda u tom drugom, koji ih odbacuje, a koji tako silno žele, nesreća se preobrati u sreću, a tugu zamijeni radost?
Šumski svijet nepoznat je nama i tuđ, ali znatiželja nas vuče da zađemo dublje u njega. A kad se nađemo u šumi, tek tada vidimo da nam, zapravo, tu nije mjesto. Povlačimo se govoreći sebi da je tamo sve divlje i surovo. Ono što je za nas divlje i strano, za onoga ko je tu rođen jedino je moguće, i najbolje. Ta surova šuma, koja nas je davno odbacila, zemlja je vukova u kojoj postoji je¬dan zakon – zakon zvijeri. Kada se neko rodi u šumi, on, samim dolaskom na svijet, postaje lovac, ili lovina.
Onaj drugi svijet, koji počinje na rubu šume, tamo gdje žive ljudi, mnogo je suroviji od svijeta šume. Ljudi koji žive u njemu vukove nazivaju zvijerima. Ali, zar je zvijer onaj ko ukrade jagnje kad je gladan ili je zvijer onaj koji podigne ruku na brata, kada mu ovaj zatraži jagnje? Ovo je priča o onim vukovima i ljudima koji su prešli granicu, pokušavajući da žive u svijetu za koji nisu bili stvoreni.