Sve što smo u životu uradili ostavlja za sobom trag, ljudi prateći taj trag lako nas po njemu prepoznaju i pronađu. Napisana riječ je trag po kojem ćemo lako prepoznati i pronaći onoga koji je riječ napisao.

Ono što odolijeva vremenu, kao i svakom dobru i svakom zlu koje vrijeme nosi, jeste upravo riječ. Kada je jednom izgovorena riječ luta, a često se desiti da u traganju za onima koji će je čuvati od zaborava, zaboravi samu sebe i poruka koju treba da prenese, izblijedi. Da se tako što ne bi desilo, ljudi su počeli da zapisuju ono što bi im vrijeme došapnulo. Oni hrabriji u želji da podijele sa drugima to što nose u sebi, pisali su riječ, po riječ i napisali mnoge knjige.

Izazov za čovjeka koji se bavi pisanjem je pero i neispisan list hartije. Trag koji pero ostavlja na tom praznom listu oslikaće piščeve radosti, tuge, sve ono što čini jednu priču lijepom za čitaoca. Kada pisac uspije da emociju koju nosi u sebi pretoči u prave riječi one vremenom postaju njegova ostavština čitaocu.

U vremenu ostaje riječ zapisana njegovim perom a svako novo čitanje iznova joj vraća život.

                                                                                  Miroslav Kusmuk