Polje vetrova smješteno je u duši čovjeka i bez njega život bi bio
prazan, besmislen. Vjetrometina, na kojoj opstaje samo istina,
priča je jednoga vremena. Svakodnevna dešavanja, naše radosti i
tuge, svjedoci su njenog postanka i autentičnosti. Male, u prvi mah
nevažne stvari, veoma su bitne jer one čine trajne zapise o nama.
Knjiga priča što su nastale na polju vjetrova, životna je i svaki
njen novi dan, nije ništa drugo do još jedna nova stranica.
|
|